Kada bi samo zivot bio kao u kafani. da li da pozdravim prvog ili drugog prijatelja? pice je uvijek bilo ona sporedna stvar. kada se samo sjetim koliko sam se plasila sankera,dajte ljudi,gdje to ima? uporno se provlacila duga.sjecam se one jedne noci,vracavsi se iz kafane, neka baba me mnogo iznervirala. pa sta je baba je li moras zavrsiti na podu? tako se i desilo.
koliko sam bila ocarana sama sa sobom. zasto je ova emocija tako lijepa? noc se lako gubila medju prstima. osjecala sam sebe,tebe,nju i njega. dugmadi vremena su se rasipala ispred mene. sve ovo vrijeme sto imam, podnosim ,nista me ne moze iznenaditi. zadimljena stvarnost je najbolja mogucnost. obilazim ostale dijelove svoga bica,ali se uvijek vracam na ono prvo. nekada nije ni lose hodati po strunama misli. ja sada spasavam svijet. oni su mi oduzeli moje pravo na izbor kojeg nikada nisam ni imala. zassto da ulazim u vrtove inovacija? pa covjek je uvijek zivio kao i na samom pocetku.
spominjes mi vjeru. koliko se nada izgubilo u vjeri,nepoznata informacija. ali volim da se molim. zasto da ramisljam o necemu sto nije stvarno? je li vjerje i sujevjerje postalo skoro pa identicno? kopkao me taj kamicak nade.uvijek i zauvijek,kao kada te posipaju sa zemljom. romanticno se izmjenjuju silni i nesilni,ordasi i hordasi,uvijek precjenjeni. ali ja sam tu da pobijedim. nosi me vihor,strasan i mio,kao da zeli nesto da mi kaze. ah,moja besvjesti,nisam ni slutila da me volis. kopam duboko i idem sve dublje,nema te tu,otisao si.
uvijek sam te cekala spremno. uvuces se i odes,zaboravis na nju,uglavnom na nas.u vremenu si me zarobio,na mjestu me izgubio. ocite stvari sam prezirala,nisam ni pomisljala. taj neizmjerni nesklad utkan u sadasnjost koja nosi buducnost. pa one lete,zar ne? golubice. prenose postu mira. zar sam tako daleko odlutala? i ima sedam gora,kojima ne znam ni ime.pod kozu mi nisi vise stao. svrbi,pece i boli. trgas mi krvotok u svim pravcima,svaka kriva vena me podsjeti da si tu.zbog cega si ti poseban? pa zasto da ne izvrsim egzorcizam,pitam se evo i sama. zar tolika svijetlost isijava iz mene,da se lijepis kao moljac. ne zelim da idem na puteve po kojima si ti tumarao,usamljen i nesretan. cemu druze,ako smijem tako da te oslovim. prodajes mi pricu o vjecnom zivotu, ali postavljas uslove za taj raj. zar samo onda moja krv ispunjava predlozeno? da li ja vjecna u grijehu dobijam besplatnu ulaznicu bez obzira na sve? pa je li to posteno? ne moze a da mi se ne otme osjecaj da si zaljubljen u mene. krv nije voda. pa makar da imam moc da pretvaram vodu u vino,ali ne,moram svaki dinar dati za pijanku. zasto si mi onda bitan? nijednu povlasticu nisi podijelio sa mnom. ostavljas me u mulju neispunjenih zelja koje se samo gomilaju. kazes ti si arh andjeo,ti si utjelovio i bozijeg poslanika na zemlji. tvoja krv tece mojim venama i zbog toga sam posebna. osjecas li vapaj duse koja je izabrana da pati? toliko bih zeljela da moje rijeci zvuce kao od onih velikana koji su svu empirijsku stvarnost prenjeli na papir u tako lijepom izrazaju. ali zbog granica do kojih si me dogurao,vjerujem,da moje rijeci imaju smisla,makar nekome,ko me nikada nece upoznati.
slomila sam ti srce onda kada si ga ti lomio meni. puno brze od tebe. ne sjecam se da sam ikada brze ukrotila zvijer. zar se nisi tada osjecao malim i bijednim? zasto bi,tvoje intencije su mnogo prodornije i bolesnije. carstvo tvoga poroka pociva na temeljima slucajnih namjera. tvoje zlo je nagovijestalo val dobrote. u startu si eliminisan. obozavas da se gasis i nestajes polagano.
oduvijek si znao kako da me osvojis samo si cekao pravi trenutak. oziljci su najljepsa sjecanja. u tome si se prevario. volio si da gubis od mene. ima li smjesnije stvari od te? znao si da nemas brige dok si sa mnom. ali tvoje furiozne emocije su nadvladale tvoj zdravi razum i prebacila te u bespuce. ljubomora,strast i osveta bili su tvoji motivi protiv mene. zbog cega si se osjecao tako duboko povrijedjen,nije nikome bilo jasno.
upoznao si smrt. kada sanjam najblize sam smrti. odlucio si da uzimas mene.sav tvoj svijet,ispunjen dugama i suncem,nije radio za mene.kao da mi na zemlji ne znamo za prevaru i poraz. nesto je u tvom prisustvo bilo tako lagodno i leprsavo.s tobom bi morala osjecati samo jedno,ono najljepse i tako do kraja vremena.ali ni najljepse bajke nisu prosle bez mrlja po sebi. ubijam onaj slucajni dio sebe. sve ono sto se moze nazvati,nece prezivjeti dalje.toliko sam bila zagrijana. no,stvari nisu izgledale bas tako kako su se cinile.
upijala sam ga do neotkrivenih granica. tu negdje na sjecistu,upoznali smo jedno drugo. on,vjecan i drag,uzurpator . ja,oslobodjena i umorna. sve njegovo je bilo znatizeljno i primamljivo. ali uvijek si bio nestvaran. oh,da si samo bio ziv…
